Razvod braka je uvek izuzetno stresan. Razvod braka je postupak pravnog prekidanja zajednice života bračnih drugova i često je samo jedna preostala formalnost nakon što su se supružnici već faktički razišli i imaju disfunkciju bračne zajednice. Do razvoda braka se može doći na više načina. Jedan način je sporazumni razvod braka. Stara je poslovica da je mnogo bolji dobar razvod nego loš brak. Najbolji advokati za razvod braka i brakorazvodne parnice će Vam uvek savetovati dogovor sa suprotnom stranom kada god je to moguće i to naročito ako u braku ima maloletne dece oko koje se mora doneti odluka sa kojim od roditelja će živeti itd. Ovo je jako bitno jer odnose izmedju bivših supružnika često opterećuju negativne emocije i one se često usmeravaju i na maloletnu decu. Bez obzira na uzrast, svako dete oseti posledice razvoda i to je stres i za dete i za roditelje. Zato su roditelji dužni da pokušaju da detetu ili deci što više olakšaju proces razvoda i period nakon razvoda koji može biti manje traumatičan ukoliko se roditelji razumno i odgovorno ponašaju. Naravno ako dogovor nije moguć i ako suprotna strana neće da saradjuje druga opcija je razvod braka po tužbi. U oba slučaja potreban je isti set dokumentacije i nadležan je isti sud, ali je razlika u tome što razvod po sporazumu podrazumeva u nekom segmentu jednostavniji postupak. U svakom slučaju postupajući sud pribavlja mišljenje organa starateljstva tj. Centra za socijalni rad i uz pomoć stručnih lica Centra ili sudskih veštaka utvrdjuje koji je najbolji interes maloletne dece itd. Ukoliko nema zajedničke maloletne dece bračnih drugova onda je postupak jednostavniji. Presuda o razvodu braka u svojoj izreci tj. petitumu može da sadrži 1. odluku o razvodu braka, 2. odluku o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili odluku o samostalnom vršenju roditeljskog prava i odluku o adresi prebivališta na kojoj će dete živeti, 3. odluku o visini obaveze izdržavanja koje je dužan da plaća roditelj kome dete nije povereno, 4. odluku o modelu i načinu vidjanja i održavanja ličnog kontakta deteta i roditelja sa kojim dete ne živi i 5. odluku o izdržavanju bračnog druga. Ukoliko se brak razvodi po sporazumu presuda o razvodu može da sadrži i odluku o utvrdjenju bračne imovine tj. bračne tekovine i odluku o deobi bračne imovine tj. bračne tekovine, što je ona imovina koja je stečena u braku i radom bračnih drugova itd. Ukoliko se brak razvodi po tužbi onda se odluka oko bračne tekovine i deobe imovine stečene u braku ne donosi u postupku razvoda nego se za utvrdjenje i deobu bračne tekovine mora povesti poseban parnični postupak ili se može zaključiti sporazum oko deobe bračne imovine, ali se to ređe dešava jer je upravo imovina razlog zašto ne može da dođe do sporazumnog razvoda braka. Dakle, u pravnom sistemu Republike Srbije je moguće da se brak razvede a da pitanje bračne imovine ostane nerešeno. U sistemima mnogih drugih država se razvod braka obavezno rešava istovremeno sa odlučivanjem suda oko podele imovine bračnih drugova. Važno je napomenuti i da u Republici Srbiji postoji oboriva pretpostavka jednakog doprinosa u nastanku bračne tekovine od strane bračnih drugova i to u praksi znači da onaj supružnik koji tvrdi da je više od 50% doprineo nastanku imovine ima obavezu da to i dokaže pred sudom itd. Posebno pitanje je izbor najboljeg advokata za alimentaciju i izdržavanje dece i izdržavanje bračnog druga, jer je ovo jedna uža oblast i retko postoje advokati specijalizovani za alimentaciju i izdržavanje i obično se ovim pitanjima bave zajedno sa ostalim pitanjima iz porodičnog prava. Advokati za porodično pravo i advokati koji se bave porodičnim pravom imaju stav da je to jedna od najtežih oblasti advokatskog rada jer su emocije stranaka izražene i posebno kada se radi i o interesima maloletne dece onda su stresogene situacije naročito prisutne.

 

Ukoliko Vam je potrebna neka dodatna informacija možete nas kontaktirati, a Spisak i Imenik svih advokata u Beogradu možete razgledati i izabrati svog advokata klikom na link sajta Advokatske komore Beograda koji sadrži podatke o svim advokatima u Beogradu :  https://akb.org.rs/imenik/

 

 

PORODIČNI ZAKON

Razvod braka

Sporazum o razvodu - Predlog za sporazumni razvod braka

Član 40.

(1) Supružnici imaju pravo na razvod braka ako zaključe pismeni sporazum o razvodu.

(2) Sporazum o razvodu obavezno sadrži i pismeni sporazum o vršenju roditeljskog prava i pismeni sporazum o deobi zajedničke imovine.

(3) Sporazum o vršenju roditeljskog prava može imati oblik sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava ili sporazuma o samostalnom vršenju roditeljskog prava.


Razvod po tužbi - Tužba za razvod braka

Član 41.

Svaki supružnik ima pravo na razvod braka ako su bračni odnosi ozbiljno i trajno poremećeni ili ako se objektivno ne može ostvarivati zajednica života supružnika.

Očinstvo

Član 45.

(1) Ocem deteta koje je rođeno u braku smatra se muž majke deteta.

(2) Ocem deteta koje je rođeno u roku od 300 dana od dana prestanka braka smatra se muž majke deteta iz tog braka ako je brak prestao smrću muža i ako majka nije sklopila novi brak u tom roku.

(3) Ocem deteta koje je rođeno u novom braku smatra se muž majke deteta iz tog braka.

(4) Ocem deteta koje je rođeno van braka smatra se muškarac čije je očinstvo utvrđeno priznanjem, odnosno čije je očinstvo utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom.


Ko može da prizna očinstvo

Član 46.

Očinstvo može da prizna muškarac koji je navršio 16. godinu života i koji je sposoban za rasuđivanje.


Kada se može priznati očinstvo

Član 47.

(1) Očinstvo se može priznati samo ako je dete živo u trenutku priznanja.

(2) Izuzetno, priznanje očinstva proizvodi dejstvo iako je dato pre rođenja deteta, ako se dete živo rodi.


Saglasnost majke

Član 48.
(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi majka ako je navršila 16. godinu života i ako je sposobna za rasuđivanje.

(2) Ako majka ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost deteta, pod uslovom da je saglasnost data u skladu sa članom 49. stav 1. ovog zakona.


Saglasnost deteta

Član 49.

(1) Sa priznanjem očinstva mora da se saglasi dete ako je navršilo 16. godinu života i ako je sposobno za rasuđivanje.

(2) Ako dete ne može dati saglasnost, dovoljna je saglasnost majke.


Saglasnost staratelja deteta

Član 50.

Ako ni majka ni dete ne mogu dati saglasnost, saglasnost sa priznanjem očinstva daje staratelj deteta uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.


Kako se može priznati očinstvo

Član 51.

(1) Izjava o priznanju očinstva može se dati pred matičarem, organom starateljstva ili sudom.

(2) Izjava o priznanju očinstva može se dati i u testamentu.


Opozivanje priznanja

Član 52.

Ni izjava o priznanju očinstva, ni izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva - ne može se opozvati.


Ništavost priznanja

Član 53.

Ništave su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva, ako nisu bili ispunjeni uslovi za njihovu punovažnost predviđeni ovim zakonom.


Rušljivost priznanja

Član 54.

Rušljive su i izjava o priznanju očinstva, i izjava o saglasnosti sa priznanjem očinstva, ako su date pod prinudom ili u zabludi.


Utvrđivanje očinstva sudskom odlukom

Član 55.

(1) Ako očinstvo nije utvrđeno priznanjem, može biti utvrđeno pravnosnažnom sudskom presudom.

(2) Pravo na utvrđivanje očinstva imaju: dete, majka i muškarac koji tvrdi da je otac deteta.


Osporavanje očinstva

Član 56.

(1) Očinstvo muškarca koji je upisan u matičnu knjigu rođenih kao otac deteta - može biti osporeno.

(2) Pravo na osporavanje očinstva imaju: dete, majka, muž majke i muškarac koji tvrdi da je otac deteta ako istom tužbom traži i utvrđivanje svog očinstva.

(3) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog pravnosnažnom sudskom presudom.

(4) Nije dopušteno osporavanje očinstva utvrđenog priznanjem onim licima koja su se saglasila sa priznanjem očinstva.

(5) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle usvojenja deteta.

(6) Nije dopušteno osporavanje očinstva posle smrti deteta.


2. Materinstvo i očinstvo u slučaju začeća uz biomedicinsku pomoć

Materinstvo

Član 57.

(1) Majka deteta začetog uz biomedicinsku pomoć jeste žena koja ga je rodila.

(2) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanom jajnom ćelijom, materinstvo žene koja je darovala jajnu ćeliju ne može se utvrđivati.


Očinstvo

Član 58.

(1) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se muž majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski potpomognutog oplođenja dao pismeni pristanak.

(2) Ocem deteta koje je začeto uz biomedicinsku pomoć smatra se i vanbračni partner majke, pod uslovom da je za postupak biomedicinski potpomognutog oplođenja dao pismeni pristanak.

(3) Očinstvo muškarca koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2. ovog člana ne može se osporavati.

(4) Muškarac koji se smatra ocem deteta u smislu st. 1. i 2. ovog člana ima pravo na osporavanje očinstva samo ako dete nije začeto postupkom biomedicinski potpomognutog oplođenja.

(5) Ako je dete začeto uz biomedicinsku pomoć darovanim semenim ćelijama, očinstvo muškarca koji je darovao semene ćelije ne može se utvrđivati.

Poslovna sposobnost deteta

Član 64.

(1) Dete koje nije navršilo 14. godinu života (mlađi maloletnik) može preduzimati pravne poslove kojima pribavlja isključivo prava, pravne poslove kojima ne stiče ni prava ni obaveze i pravne poslove malog značaja.

(2) Dete koje je navršilo 14. godinu života (stariji maloletnik) može preduzimati, pored pravnih poslova iz stava 1. ovog člana, i sve ostale pravne poslove uz prethodnu ili naknadnu saglasnost roditelja, odnosno saglasnost organa starateljstva za pravne poslove iz člana 193. stav 3. ovog zakona.

(3) Dete koje je navršilo 15. godinu života može preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolaže svojom zaradom ili imovinom koju je steklo sopstvenim radom.

(4) Dete može preduzimati i druge pravne poslove kada je to predviđeno zakonom.


Mišljenje deteta


Član 65.

(1) Dete koje je sposobno da formira svoje mišljenje ima pravo slobodnog izražavanja tog mišljenja.

(2) Dete ima pravo da blagovremeno dobije sva obaveštenja koja su mu potrebna za formiranje svog mišljenja.

(3) Mišljenju deteta mora se posvetiti dužna pažnja u svim pitanjima koja ga se tiču i u svim postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, a u skladu sa godinama i zrelošću deteta.

(4) Dete koje je navršilo 10. godinu života može slobodno i neposredno izraziti svoje mišljenje u svakom sudskom i upravnom postupku u kome se odlučuje o njegovim pravima.

(5) Dete koje je navršilo 10. godinu života može se samo, odnosno preko nekog drugog lica ili ustanove, obratiti sudu ili organu uprave i zatražiti pomoć u ostvarivanju svog prava na slobodno izražavanje mišljenja.

(6) Sud i organ uprave utvrđuju mišljenje deteta u saradnji sa školskim psihologom odnosno organom starateljstva, porodičnim savetovalištem ili drugom ustanovom specijalizovanom za posredovanje u porodičnim odnosima, a u prisustvu lica koje dete samo izabere.


Dužnosti deteta

Član 66.

(1) Dete je dužno da roditeljima pomaže u skladu sa svojim godinama i zrelošću.

(2) Dete koje stiče zaradu ili ima prihode od imovine dužno je da delimično podmiruje potrebe svog izdržavanja, odnosno izdržavanja roditelja i maloletnog brata odnosno sestre, pod uslovima određenim ovim zakonom.


2. Roditeljsko pravo

Smisao roditeljskog prava

Član 67.

Roditeljsko pravo izvedeno je iz dužnosti roditelja i postoji samo u meri koja je potrebna za zaštitu ličnosti, prava i interesa deteta.


Sadržina roditeljskog prava

Staranje o detetu

Član 68.

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o detetu.

(2) Staranje o detetu obuhvata: čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta.

(3) Roditelji imaju pravo da dobiju sva obaveštenja o detetu od obrazovnih i zdravstvenih ustanova.


Čuvanje i podizanje deteta

Član 69.

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju i podižu dete tako što će se oni lično starati o njegovom životu i zdravlju.

(2) Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta i dužni su da dete štite od takvih postupaka drugih lica.

(3) Roditelji ne smeju ostavljati bez nadzora dete predškolskog uzrasta.

(4) Roditelji mogu privremeno poveriti dete drugom licu samo ako to lice ispunjava uslove za staratelja.


Vaspitavanje deteta

Član 70.

Roditelji imaju pravo i dužnost da sa detetom razvijaju odnos zasnovan na ljubavi, poverenju i uzajamnom poštovanju, te da dete usmeravaju ka usvajanju i poštovanju vrednosti emocionalnog, etičkog i nacionalnog identiteta svoje prodice i društva.


Obrazovanje deteta

Član 71.

(1) Roditelji imaju dužnost da obezbede osnovno školovanje detetu, a o daljem obrazovanju deteta dužni su da se staraju prema svojim mogućnostima.

(2) Roditelji imaju pravo da detetu obezbede obrazovanje koje je u skladu sa njihovim verskim i etičkim uverenjima.


Zastupanje deteta

Član 72.

(1) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima izvan granica poslovne i procesne sposobnosti deteta (zakonsko zastupanje).

(2) Roditelji imaju pravo i dužnost da zastupaju dete u svim pravnim poslovima i u svim postupcima u granicama poslovne i procesne sposobnosti deteta, osim ako nije drugačije određeno zakonom (voljno zastupanje).

(3) Roditelji imaju pravo da preduzimaju pravne poslove kojima upravljaju i raspolažu prihodom koji je steklo dete mlađe od 15 godina.


Izdržavanje deteta

Član 73.

Roditelji imaju pravo i dužnost da izdržavaju dete pod uslovima određenim ovim zakonom.


Upravljanje i raspolaganje imovinom deteta

Član 74.

Roditelji imaju pravo i dužnost da upravljaju i raspolažu imovinom deteta pod uslovima određenim ovim zakonom.


Vršenje roditeljskog prava

Zajedničko vršenje roditeljskog prava

Član 75.

(1) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno kada vode zajednički život.

(2) Roditelji roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno i kada ne vode zajednički život ako zaključe sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava i ako sud proceni da je taj sporazum u najboljem interesu deteta.


Sporazum o zajedničkom vršenju roditeljskog prava

Član 76.

(1) Sporazumom o zajedničkom vršenju roditeljskog prava roditelji deteta pismeno se saglašavaju da će roditeljska prava i dužnosti obavljati zajednički, međusobnim sporazumevanjem, koje mora biti u najboljem interesu deteta.

(2) Sastavni deo sporazuma o zajedničkom vršenju roditeljskog prava jeste i sporazum o tome šta će se smatrati prebivalištem deteta.

​

​